Na vijest da su u većem dijelu Evrope, izolovani visoko patogeni sojevi virusa ptičjeg gripa (avijarne influence tip A), u najvećem broju slučajeva soj H5N8, a u manjem broj H5N5, kod domaće živine i divljih ptica, Crna Gora je donijela odluku da zabrani uvoz živine i živinskog mesa, saopštila je Irena Kovačević, savjetnica za odnose sa javnošću i saradnju sa NVO u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Žarišta pričjeg gripa prijavljena u Sloveniji, koja je sebe proglasila visokorizičnom na cijeloj teritoriji, zatim u Hrvatskoj, Francuskoj, Norveškoj, Belgiji, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Rusiji, Ukrajini i Ujedinjenom Kraljevstvu. U svijetu, potvrđena su žarišta u Tajvanu, Japanu, Kini, Kazakhstanu, Nigeriji, Južnoafričkoj republici, Južnoj Koreju, Avganistanu i Vijetnamu.

Jedini slučaj prisustva virusa pričjeg gripa kod nas je, podsjećamo, u decembru 2016. godine otkriven kod divlje patke i to na jednom uzorku iz monitoringa. Osim ovog slučaja, nijedne godine nije zabilježen nalaz virusa visokopatogene avijarne influence kod divljih ptica, podsjetila je Kovačević.

– Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove u kontinuitetu prati situaciju i u skladu sa analizom rizika, preduzima sve preventivne mjere kako bi se smanjila mogućnost od unošenja bolesti u Crnu Goru. Do danas nije potvrđen ni jedan slučaj ptičjeg virusa kod domaće živine na teritoriji Crne Gore, ali širenje ove bolesti na evropskom kontinentu, posebno pojava slučajeva u Sloveniji i Hrvatskoj razlog je za pojačanu pažnju. Stoga Uprava podsjeća držaoca živine, kaveznih i drugih ptica na mjere i preporuke koje treba da preduzimaju kako bi se rizik od eventualne pojave bolesti sveo na minimum – istakla je ona.

Pričji grip je vrlo kontagiozna virusna bolest živine i drugih ptica koja se klinički može manifestovati različito, u zavisnosti od patogenosti samog virusa i vrste ptica koje su zaražene.

Od domaće živine najosjetljivije su kokoške i ćurke, dok se kod pataka i gusaka bolest pojavljuje u blažoj formi. Divlje ptice koje žive uz vodu, posebno divlje patke, često su otporne na bolest i rijetko pokazuju kliničke znake bolesti, ali mogu biti rezervoar virusa kojeg izlučuju u spoljnu sredinu i time predstavljaju glavnu opasnost za širenje bolesti na domaću živinu.

Doktor veterinarskih nauka Bojan Adžić iz Specijalističke veterinarske laboratorije savjetuje vlasnike živinskih farmi da svoju živinu drže isključino u zatvorenim prostorijama.

– Dok traje sezona pričjeg gripa vlasnici farmi i poljoprivrednici treba živinu obavezno da drže u zatvorenom. Najosnovnije je da znaju da svoju živinu ne smiju puštati na otvoreno. To treba da traje do kraja sezone gripa, do proljeća, odnosno dok ptice ne počnu da se sele – navodi on za „Dan”.

Isti savjet Adžić ima i za poljoprivrednike i osobe koje na svojim imanjima imaju živinu koju gaje za sopstvene potrebe.

– I oni treba da drže svoju živinu u zatvorenom da ona ne bi došla u kontakt sa divljim pticama – izričit je on.

Kako Kovačević ističe, od vlasnika i držaoca živine se u narednom periodu očekuje puna kooperativnost sa veterinarskom službom, kao i da primjenjunju biosigurnosne mjere na gazdinstvu.

U slučaju bilo kakvih promjena zdravstvenog stanja u jatu živine ili primjećivanja uginuća većeg broja divljih ptica, savjetuju iz Uprave, odmah treba kontaktirati najbližu veterinarsku ambulantu ili veterinarskog inspektora.

S.Ć.

---

Simptomi ptičjeg gripa kod živine
Glavni simptomi visoko patogenog virusa ptičjeg gripa kod živine su depresija, gubitak apetita, pad ili potpuni prestanak nosivosti, nervni simptomi (kretanje u krug), otoci i cijanoza kreste i podbradnjaka usljed poremećaja u cirkulaciji, kašljanje, kijanje, disanje sa otvorenim kljunom i dijareja. Mogu se javiti iznenadna uginuća bez prethodnih kliničkih znakova. Smrtnost može dostići i 100 podsto u zavisnosti od vrste i starosti jedinki, soja virusa, uslova držanja i sekundarnih infekcija.
Klinička slika kod nisko patogenih sojeva uglavnom prolazi kao blaži respiratorni sindrom praćen padom nosivosti.

Inkubacioni period virusa je prilično kratak, a traje od nekoliko sati do tri dana na nivou jedinke, pa do 14 dana potrebnih da se bolest raširi na nivou jata.